Osnovna škola "August Harambašić" Donji Miholjac

Vjerojatno smo svi imali prilike vidjeti slijepe osobe na ulici ili šetnji gradom. Prepoznali smo ih po bijelom pomagalu koji su koristile za lakše snalaženje. Upravo to pomagalo slavi svoj međunarodni dan. No, to nije samo Međunarodni dan bijelog štapa kao simbola i zaštitnog znaka slijepih i slabovidnih osoba, već i dan kada se daje počast svim dostignućima ove populacije koja svakim danom postaje sve samostalnija.

Inicijativu za korištenje bijelog štapa kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu dala je gospođica Guilly d’Herbmont 15. listopada 1930. godine. No, tek nakon Drugoga svjetskog rata bijeli štap počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih. Godine 1964. Lyndon Johnson, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, proglasio je 15. listopada Međunarodnim danom bijelog štapa. U Hrvatskoj se taj dan počeo obilježavati tek 1996. te se na taj način i naša država priključila mnogobrojnim zemljama koje toga datuma najširu javnost upoznaju s problematikom slijepih osoba.

U Hrvatskoj je prije dvije godine (prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo) bilo 17 377 osoba s oštećenim vidom, što čini udio od 3,4% od ukupnog broja osoba s invaliditetom (broj potpuno slijepih osoba je 3 393). U Hrvatskoj postoji i 350 gluhoslijepih osoba, koje zbog dvostrukog oštećenja i vida i sluha imaju potrebu za podrškom u komunikaciji i kretanju. Najvažniji je preduvjet neovisnog življenja svake osobe, pa tako i osobe s oštećenjem vida, kretanje. To je jedan od ključnih problema slijepih osoba. Iako postoje institucije koje se bave obučavanjem slijepih i slabovidnih za samostalno kretanje, još uvijek ima podosta velik broj slijepih i slabovidnih koji nisu obuhvaćeni tom obukom koja im je nužan preduvjet za samostalno i neovisno življenje. U Hrvatskoj se obukom slijepih i slabovidnih za samostalno kretanje bavi Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ koji pokriva potrebe učenika i osoba koje su na rehabilitaciji te Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča. Bez obzira na ove dvije mogućnosti, velik broj slijepih i slabovidnih još uvijek nije prošao kroz program obuke.

Osim kretanja, veliki problem slijepih jest i nezaposlenost, jer dok se osoba financijski ne osamostali ovisna je o obitelji i državi te je na taj način najčešće doživljena kao teret. Budući da slijepi zbog težine hendikepa nisu u mogućnosti konkurirati na tržištu radne snage, nužno je zakonski regulirati zapošljavanje invalida. Jedan mali broj osoba oštećena vida neovisan je i uspješan u životu. Oni su postigli značajne uspjehe u zanimanjima kojima se bave, a okolina ih izuzetno cijeni. Ali na njih se gleda kao na čudo, a većina i dalje ne vjeruje da je moguće da slijepi budu neovisni. Svaka osoba, poslodavac ili tvrtka treba napraviti korak naprijed i slijepovidnim osobama dati mogućnost da rade, da se iskažu i pokažu svoje sposobnosti. Slijepovidne se osobe često bore s okolinom koja ih ne razumije, podcjenjuje i ne prihvaća, stoga je potrebno takvo stanje mijenjati. Već danas, na ovaj Međunarodni dan bijelog štapa, krenite razmišljati drukčije i pomažite osobama slabog vida u svakodnevnom kretanju, snalaženju ili zapošljavanju.

Sljepoća je uvijek bila i ostat će teška invalidnost, no razvojem društva i tehnologije takve osobe postaju sve samostalniji građani u društvu i na tome im se treba diviti. Svaki bismo dan trebali biti sretni i dobro promisliti i cijeniti dar vida kojeg imamo, a posebno na Međunarodni dan bijelog štapa. Jedna korisna igra kojom možete osvijestiti važnost osjetila vida jest da makar sat vremena provedete šećući gradom zatvorenih očiju držeći se za ruku prijatelja koji će vam se pridružiti u ostvarenju ove ideje. Sigurno ćete nakon toga svoj vid cijeniti puno više nego do sad, a slijepovidne osobe bolje razumjeti.

Evo i jedne prigodne pjesme, koja doduše govori o jednom drugom hendikepu - gluhoći, ali jako lijepo oslikava osjećaje osobe s invaliditetom. Imajmo razumijevanja i srca jedni za druge!