Svake godine 2. travnja obilježava se Međunarodni dan dječje knjige. Na ovaj datum, Hrvatska ujedno proslavlja i rođendan kampanje Čitaj mi!, već šesti po redu. Ove godine, u školskoj smo knjižnici, 1.b razredu čitali Grimmovu bajku Ivica i Marica, a potaknuti pročitanim tekstom u razredu je, zajedničkim trudom, nastala i prava pravcata slatka kućica.
Čitaj mi! prva je nacionalna kampanja za promicanje čitanja naglas djeci od rođenja. Cilj kampanje je poticati roditelje i druge odrasle da s čitanjem naglas djetetu započnu već od njegova rođenja kako bi čitanje postalo dijelom svakodnevnog ugodnog druženja roditelja i djece te kako bi se stvorila posebna emocionalna veza između djeteta i odrasle osobe koja mu čita.
S obzirom, da su Grimmove bajke obavezna lektira u prvom razredu, u dogovoru s učiteljicom Mateom Šnalcer, odabrale smo bajku Ivica i Marica.
Prvo su se prvašići ugodno smjestili u prostor školske knjižnice, opustili se i poslušali par rečenica o braći Grimm. Bez obzira što su još jako mali, učenici uvijek rado poslušaju nekoliko rečenica, o tome kako se prije živjelo i kako su ove priče nastale.
Iako je većina učenika čula za ovu bajku, napomenuli smo im da će sada čuti ovu priču onako kako su je braća Grimm zapisali prije dvjestotinjak godina te da će se, vjerojatno, razlikovati od verzija koje su do sada čuli.
Prvašići su vrlo pozorno slušali bajku. Najviše pažnje kod bajki uvijek privlači ono nestvarno, ovdje je to kućica od slatkiša, koja je za svako dijete najljepša i drugačija. Netko zamišlja čokoladne crijepove, drugome maštu zagolicaju gumeni bomboni i licitari, dok za trećeg najslađa kućica mora biti prekrivena šlagom...Ono što je važno pokreću se kotačići zamišljanja, imaginacije, mašte.
Bajka uvijek progovara o vječnim, svevremenim temama. Likovi su zapravo simboli, jasno ocrtani, bez detalja. Ako je kućica najslađa, u njoj mora živjeti najstrašnija vještica; ako je jedan roditelj dobar, drugi će biti loš. Opisani događaj iz bajke uvijek je pojednostavljen i svodi se na borbu dobra i zla, u kojoj dobro uvijek, neizostavno, pobjeđuje.
Dijete rane školske dobi prepoznaje osobine dobar-loš i može ih objasniti postupcima lika. Uočava pogreške koje čini glavni negativac te ukazuje na poželjno društveno ponašanje. Na kraju sata, svi učenici prepoznaju poruku bajke: biti uporan, ne odustati kod poteškoća, biti prijatelji i međusobno si pomagati. Naravno, učenici postaju svjesni i drugih osjećaja poput tuge, srdžbe, straha, no važno je razgovarati i o tim emocijama, kako bi se učenici znali nositi s njima i prikladno reagirati.
Nakon razgovora o Ivici i Marici i savjeta svim zločestim likovima kako da se poprave, prepustili smo prvašiće njihovoj mašti i zamolili ih da nam nacrtaju prizore iz pročitane bajke.
Crteže smo popratili izvornim tekstom braće Grimm (u nešto skraćenoj verziji) i tako je nastala mala digitalna slikovnica 1.b razreda, u čast Međunarodnog dana dječje knjige.
Ako pažljivo proučite slikovnicu, primjetit ćete puno lijepih sličica djevojčice, dječaka, prirode, šarene kućice, ali niti jednu sliku zle vještice. NIje li to dovoljan dokaz da bajke kod djece potiču pozitivnu maštu, maštu koja pretpostavlja uspjeh i pobjedu? Ova optimistična mašta važna je za razvoj djeteta jer na ovaj način gradi povjerenje u sebe, u svoje vlastite sposobnosti i priprema ga za aktivnosti koje ga čekaju jednoga dana u životu.
učiteljica Matea Šnalcer i školska knjižničarka Anamarija Hat
