Životopis ove svetice počiva na legendama. Živjela je u 3. stoljeću u Nikomediji. Pametnu, učenu i oštroumnu pogansku djevojku za sebe su nastojali pridobiti najbogatiji mladići grada. Barbara je odbijala prosce, a sve se više priklanjala jednoj maloj grupi pokrštenih koji su u strahu pred carskim progoniteljima živjeli prikriveno. To je primijetio njezin otac i odlučio ju držati što dalje od kršćana.

Za vrijeme dulje odsutnosti, otac je Barbaru zatvarao u visoku kulu s dva prozora kako bi je očuvao od kršćanskoga praznovjerja. U kuli ju je posjećivao glasoviti kršćanski teolog tadašnjice, Origen, koji ju je i krstio. Barbara je dala napraviti i treći prozor na kuli da je podsjeća na Presveto Trojstvo, a na vrata je stavila križ da je podsjeća na Kristovo otkupljenje. Otac ju je zbog toga dao na muke, a kasnije joj je sam odrubio glavu. Čini se da je Barbara podnijela mučeničku smrt za svoju vjeru 306. godine.

Uz blagdan sv. Barbare vezani su običaji poput sijanja pšenice u plitku posudu koja će izrasti do Božića. Zelene vlati pšenice usred zime znak je i jamstvo novoga života. U nekim krajevima se umjesto pšenice u vodu stavljaju grančice trešnje, jabuke ili kruške koje procvjetaju za Božić. Barbarin kip ili slika naći će se u brojnim crkvama. Prikazuje se s kaležom i hostijom, simbolima sakramenta euharistije. Neizostavna je kula s tri prozora, kao i mač, znak njena pogubljenja.

Mnogi je vjernici zazivaju kao zaštitnicu dobre smrti, seljaci je zazivaju kao zaštitnicu od groma, a utječu joj se i rudari kao velikoj zagovornici u nevolji.

Sv. Barbara je zaštitnica rudara, arhitekata, ljevača, topnika, kao i u pogibelji u nesretnom slučaju, od epidemija, od groma i u smrtnom času. 

Njene relikvije nalaze se u crkvi sv. Vladimira u Kijevu u Ukrajini. Vrlo je popularna u Rusiji. Po njoj je nazvan grad Santa Barbara u Kaliforniji.