2015-08-05 10:48:42

DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI, DAN HRVATSKIH BRANITELJA

Dan 5. kolovoza slavi se kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, ali to je ujedno i Dan hrvatskih branitelja. Toga dana 1995. godine Hrvatska vojska u operaciji Oluja oslobodila je okupirani Knin.

Hrvatska danas slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Prisjeća se 5. kolovoza 1995. godine i oslobodilačke akcije Oluja, kojom je oslobođeno 11.000 četvornih kilometara okupiranog području. Prisjeća se svih poginulih hrvatskih branitelja i civila, nestalih, prognanih, stradalnika, ali i slavi 20 godina slobode.

Oluja je započela 4. kolovoza u pet sati. Dan poslije, točno u podne, zavijorila se hrvatska zastava na kninskoj tvrđavi, a vojska je nastavila oslobađati preostali dio zemlje. 7. kolovoza je tadašnji ministar obrane Gojko Šušak objavio da je nakon 84 sata akcija Oluja u bivšim sektorima sjever i jug završena. Okončan je četverogodišnji rat, počeo je mir u kojem i danas uživamo.

S iskrenom zahvalnošću braniteljima, koji su nam oslobodilačkom akcijom Oluja prije 20 godina omogućili slobodu, kao i s velikim ponosom na našu današnju vojsku, čestitamo vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a posebno našim braniteljima čestitamo njihov dan!

 

 

MOJ DOM 

(Silvije Strahimir Kranjčević)

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!

 

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.

 

Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.

 

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso
Kroz čarne, mlade sne!

 

Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

 

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

 

... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al' ovaj nije cvijet.

 

On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mûkom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!

 

Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.

 

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

 

Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.

 

Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

 


Osnovna škola "August Harambašić" Donji Miholjac