Današnja nedjelja podsjeća na važnost radosti u kršćanskom životu. Kako do radosti? Dobro se prisjetiti dva jednostavna pravila: Radost ne možemo stvoriti, ali se ona može izabrati! U prvi mah, izjava nam se čini proturječna. Međutim, ona želi reći da se može učiti radosti! Ne možemo kontrolirati sve što nam se događa u životu, ali možemo izabrati kako ćemo se postaviti prema onome što nam se događa. Ljudima se događaju slične stvari (npr. gubitak posla, bolest, smrt), ali je reakcija drukčija. Pesimist će reći: "Čaša je napola prazna!" Optimist kaže: "Čaša je napola puna!" O nama ovisi što ćemo vidjeti. Može se proklinjati tamu ili upaliti svjetlo!
Drugo pravilo glasi: Radost ne možemo narediti, ali se ona može probuditi! Kršćanska radost je radost koja proizlazi iz triju kršćanskih krjeposti: vjere, nade i ljubavi. Ona je plod povjerenja da je život unatoč svim poteškoćama usmjeren na dobar ishod; ona je nada koja vjeruje da iza svega vremenitoga i prolaznoga postoji vječni život u Bogu. Drukčije kazano: Onaj tko zna zašto živi, podnijet će svaki kako živi.

Ima li u nama kršćanima prave radosti? Vide li je drugi na našim licima? Možda bi se svatko trebao pogledati u zrcalo i upitati se: Gdje je nestala radost iz mog oka? Zašto je umrla? To je i te kako povezano s vjerom. Mi u kršćanstvu znamo za svece. Nijedan svetac u povijesti Crkve nije bio tužni svetac. Svi su bili radosni ljudi, radosni jer su s Bogom bili duboko povezani.

Biti radostan ne znači ne vidjeti patnju, trpljenje i poteškoće s kojima se ljudi suočavaju. Vjernik nije na to neosjetljiv: nije on ni gluh ni slijep na svoje probleme ni na probleme svojih bližnjih. Toga je uvijek bilo i bit će. 

Biti radostan to znači biti sretan čovjek. I kad bismo danas proveli anketu u kojoj bi bilo samo jedno pitanje: Tko je sretan? – vjerojatno bi bio najčešći odgovor: Sretan je tko je bogat! Tko puno ima, tko sebi može sve priuštiti.

Sreća nije u tome koliko imaš, sreća je u tvom srcu koje je zadovoljno ili nezadovoljno. Dok god je srce puno pohlepe i požude, sebičnosti i zavisti, tu sreća ne ulazi; takvo srce će uvijek ostati nezasitno i nesretno. Stvari nikada ne usrećuju, ljudsko srce traži više. 

Božić je pred nama. Bog dolazi! On je s nama! S nama je i u radosti i u žalosti, s nama je i u sreći i u nesreći. S nama je da bi bio naša snaga i naša sigurnost! Jedino u povezanosti s njim možemo postajati drugačiji ljudi, bolji ljudi, strpljiviji i sa sobom i s drugima. U tom duhu idimo ususret Božiću!