Dani hrvatskoga jezika obilježavaju se sredinom ožujka jer je 17. ožujka 1967. objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga jezika u tadašnjem Telegramu, novinama za društvena i kulturna pitanja.     U Deklaraciji zahtijevalo se poštivanje ustavnog propisa o jednakosti i ravnopravnosti četiriju književnih jezika ( u tadašnjoj državi SFRJ) : slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga, makedonskoga. Zahtijevalo se dosljedna primjena hrvatskoga književnog jezika u školama, novinstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji kad se god radi o hrvatskom stanovništvu, te da službenici, nastavnici i javni radnici, bez obzira otkuda potjecali, službeno upotrebljavaju književni jezik sredine u kojoj djeluju. Iako su potpisnici bili proganjani i Deklaracija osuđena od tadašnje službene vlasti, glas otpora hrvatske kulture vladajućoj jezičnoj politici bio je nepredvidiva manifestacija hrvatskog kulturnog i političkog otpora.
     U našoj školi možete vidjeti prigodni pano na kojem su istaknuti važni spomenici hrvatske pismenosti, a time i hrvatskoga jezika. Spomenike smo poredali geografski prema mjestu nastanka ili mjestu pronalaska. Nadamo se da će vas ovaj jezično-povijesni zemljovid potaknuti na promišljanje o vrijednosti, ljepoti hrvatskoga jezika. Ili kako bi veliki hrvatski pjesnik Vladimir Nazor u svom sonetu „Hrvatski jezik“ napisao:
      „U tebi sam vijek svoj proživio
        Drevni i lijepi jeziče Hrvata…“

učiteljice Jelena Šarčević (povijest) i Zrinka Jurčević (hrvatski jezik)