Učenici šestih razreda  u pratnji svojih razrednika i učitelja u subotu 5. svibnja 2018. godine organizirano su proputovali  hrvatski istok.  Posjetili su Vukovar, muzej posvećen Vučedolskoj kulturi te Ilok, najistočniji hrvatski grad i njegovu vinorodnu okolicu. Putovanje je započelo polaskom autobusa u 7,30 sati sa školskog parikrališta. Autobus je malo kasnije pokupio učenike iz Rakitovice. Iako je bilo rano jutro, učenici nisu skrivali uzbuđenje zbog puta. Nije ih brinulo ni oblačno nebo iz kojeg je sipila slaba kiša.
      Put magistralnom cestom do  prvog planiranog stajališta Trpinjske ceste ili  „groblja tenkova“ prošao je u veseloj atmosferi. Spomen područje na sve poginule vojnike uređeno je prije nekoliko godina i obavezna je stanica svima koji posjećuju Vukovar zbog upoznavanja njegove uloge u Domovinskom ratu. Nakon kratkog razgledavanja spomen područja, nastavili smo put prolazeći vukovarskim ulicama. Letimičan pogled kroz prozor autobusa ne daje dojam da su Vukovarci prije dvadesetak godina proživljavali vrlo teške trenutke. Većina kuća je obnovljena.  Vrlo brzo smo stigli do nalazišta Vučedol gdje je prije nekoliko godina otvoren novi muzej koji je prilagođen kako bi suvremenom čovjeku bilo lakše spoznati svakodnevni život ljudi od prije nekoliko tisućljeća. Saznali smo mnogo o Vučedolcima i upoznali njihov svakodnevni život. Jedna od zanimljivih činjenica je što su razlikovali obuću za lijevu i desnu nogu. To nam potvrđuje primjer „vučedolske čizmice“. 

Obilazak vučedolskog muzeja završili smo zajedničkim fotografiranjem. 

                              
    Do Iloka smo nastavili veselu vožnju lelujavom cestom utopljenom u vinograde. Naš vodič je tom ispričao priču o Panonskom moru i valovima. Prije našeg krajnjeg odredišta grada Iloka, prošli smo kroz nekoliko manjih, živopisnih naselja uz rijeku Dunav. U Iloku smo u programu najprije imali obilazak crkve svetog Ivana Kapistrana, franjevca i crkvenog mislioca, koji se istaknuo u borbi protiv Osmanlija. Crkvu i kratku povijest Iloka predstavio nam je tamošnji župnik fra Ivan Utješinović. Obilaskom Gradskog muzeja koji je smješten u palači nekadašnjih veleposjedinika, obitelji Odescalchi, nastavili smo upoznavati povijest tog područja. Tijekom obilaska muzeja, bili smo podijeljeni u dvije skupine. Tu su učenici mogli vidjeti ostatke vunastog mamuta, stanovnika naših krajeva tijekom ledenog razdoblja. Među bogatom muzejskom zbirkom najzanimljiviji su bili eksponati koji su učenicima i najbliži, odnosno oni iz dvadesetog stoljeća. 

     Upoznavanje s poviješću Iloka kod mnogih je izazvalo glad. Ručak i kratki odmor imali smo u hotelu Dunav. Taj je objekt smješten neposredno uz rijeku Dunav s vrlo lijepo uređenim okolišem u kojem su učenici mogli malo odmoriti ili pojesti sladoled. Pojedini su učenici zadovoljili svoje lovačke nagone, u duhu svojih predaka Vučedolaca te su na obližnjoj livadi lovili guštere.
    Nakon ručka i kratkog odmora bio nam je organiziran obilazak čuvenih iločkih podruma. U svježem smo podrumu saznali da je temperatura stalna tijekom cijele godine što je nužan preduvjet za čuvanje vina. Neka se vina čuvaju u tradicionalnim bačvama izrađene od slavonskog hrasta. Najveća koju smo vidjeli imala je volumen od 9000 litara. Isto tako, saznali smo da se u Iloku i okolici najviše proizvode graševina i traminac. O tramincu, kao svjetskoj klasi, govori činjenica da je bio služen povodom ceremonije krunidbe engleske kraljice Elizabete II. Navedeni traminac potječe iz 1947. godine i može se kupiti u slobodnoj prodaji, no zbog njegove rijetkosti, malo si ga hrvatskih građana može priuštiti. Iz podruma smo izašli u veselom raspoloženju, a sljedeće odredište je bio je vidikovac i imanje Principovac, koji se nalazi izvan grada. Kako bi ubrzali put, do Principovca nam je bila organizirana vožnja turističkim vlakićem. Imanje je u odnosu na grad Ilok reljefno uzvišenije i na vrhu uzvišenja izgrađena je ljetna rezidencija obitelji Odescalchi. Na vrhu vidikovca svjedočili smo vrlo lijepom prizoru sa svih strana, vinogradima. Slobodno vrijeme koje su imali, učenici su iskoristili za šetnju i igru po okolnim travnatim terenima (posebno je bilo omiljeno koturanje u podnožje vidikovca). Igru i dobro raspoloženje nisu kvarili zvuci grmljavine iz daljine. Malo nas je i poškropila kiša, no to je samo bilo dodatno osvježenje.
    Posljednje odredište našeg izleta bilo je malo mjesto Mohovo, poznato po tragovima vunastog mamuta. U središtu naselja, nalazi se model mamuta od slame u prirodnoj veličini. Nakon ispunjenja programa, autobus je krenuo prema Donjem Miholjcu. Umorni, ali puni dojmova, vratili smo se u Donji Miholjac oko 20 sati.

Voditelj: Mario Pintarić; pratiteljice: Branka Gregurić i Zrinka Jurčević

Na tom smo mjestu iskoristili priliku za još jednu zajedničku fotografiju.