| 2010-12-22 20:28:38 BOŽIĆNO RAZMIŠLJANJE Razmišljanje o Božiću nekada i sada Božić Dolazi Božić! Svi se veselimo ukrašavanju božićne jelke, uređivanju kuće, pečenju kolača, pripremanju svečanog ručka, a prije toga Badnjaku i čekanjem Božića odlaskom na polnoćku. Božiću se najviše vesele djeca, na božićno jutro ih čekaju darovi. No…u prijašnja vremena Božić je bio nešto drugo u odnosu na danas…nije bilo skupih darova, više je bilo veselja, ljubavi i sloge. Prije su ljudi u kuće unosili slamu da bi djeci dočarali i približili Božić, jer je i Isus rođen u štalici na slami. Poslije sv. mise djeca su sa svojim roditeljima odlazila čestitati rodbini, prijateljima, susjedima. Danas smo mnogo užurbaniji, prepuni obaveza, svatko trči na svoju stranu. Sve nam je na gumbiće, nema više odlazaka rodbini da bismo im čestitali, to obavimo telefonski i pošaljemo SMS. Dva tjedna prije Božića već se prodaju drvca na ulicama, a ljudi biraju što veće, kao da žele dokazati svoju veličinu i praviti se važnim jedni pred drugima. U trgovačkim centrima prevelika je ponuda ukrasa za uređenje jelke i kuće, ima igračaka za djecu koje kao da roditelje vuku za rukav i govore: „Kupi me“, a roditelje kupe sve svojoj djeci samo da bi ih usrećili. Mislim da je prava bit Božića vrijeme provedeno s obitelji, da se osjeća toplina, ljubav i veselje…i mene, naravno, raduju darovi, ali neka ne budu nešto pretjerano, neka budu maleni, ali od srca. Ljudi bi trebali više sudjelovati na sv. misi, od srca svim svojim bližnjima čestitati, poželjeti zdravlje, sreću, slogu, a sve drugo će doći. Bilo bi lijepo kad bi božićno raspoloženje trajalo što duže pa i cijelu godinu….nažalost, već četvrtog dana poslije Božića opet smo namrgođeni i neraspoloženi, ponovno trčimo svatko na svoju stranu, hladni bez topline i osmjeha. Stoga….radujmo se Božiću, budimo veseli i otvorenog srca prema svima! Tamara Boro, 8. b |
| Osnovna škola "August Harambašić" Donji Miholjac |