
Ovo je možda prvi advent, prvo došašće, da ćemo ga dočekati bez velike gužve na ulicama, bez sjaja, bez blještavila, bez velikih predbožićnih sajmova i druženja.
Zašto da ne iskoristimo ovu nevolju pandemije da se duhovno obogatimo?
Pogledajmo na tren unutra, u ljepotu svoje duše umjesto u vanjsko blještavilo adventa, koji nam je ove godine ionako uskraćen. Ta naša duša skriva mnoge ljepote, a jedna od najvećih je da samo ponizni mogu proslaviti Božić na najbolji način.

Znate li za jedan stari hrvatski običaj koji se odvijao na drugu nedjelju došašća? U nekim hrvatskim krajevima, posebno u južnoj Dalmaciji, istočnoj Hercegovini ili među Bunjevcima običavalo se obilježavati Djetinjce, Materice i Očiće i to redom u navedene nedjelje. Iako je ponegdje do danas zadržan taj običaj, on je više činjenica oživljavanja stare tradicije.
Svakom od tih dana bio je cilj, uz značenje ulaska u novu nedjelju došašća, povezati članove obitelji kroz smijeh, pozitivno zadirkivanje i darivanje. Na 2. nedjelju došašća, kada su se obilježavali Djetinjci, roditelji bi u rano jutro, dok se još djeca nisu ustala iz kreveta, konopcima, remenima ili nekim drugim prikladnim sredstvima vezivali svoju djecu i oslabađali ih tek kada bi im djeca platila otkupninu. Naravno, sve je teklo uz puno smijeha i cjenkanja oko vrijednosti otkupnine.
Djeca su se tako odgajala za odricanje, jer su ih roditelji unaprijed danima i tjednima upozoravali da će ih vezati pa su tako morala štedjeti od svoga džeparca, prikupljati plodove zemlje, slatkiše i sve drugo čime su na Djetinjce plaćala svoju otkupninu. Naravno, nakon takvog zadirkivanja i cjenkanja, roditelji bi našli načina kako djeci vratiti ono čime su platila svoje oslobođenje, ali su ih istovremeno time učili upijanju važnosti obiteljskog zajedništva i vrijednosti štedljivosti i odgovornosti.
U ovo vrijeme priprave za Božić trebali bismo svi pokušati ispravljati krivudave putove svoga života. Pokušajmo to, najprije osobno, a onda kao obitelj. Nemojmo čekati neka bolja vremena za naše promjene. Ovo je naše vrijeme.
