Prvi svjetski rat odnio je 10 milijuna života i oni koji su ga iznijeli na svojim leđima željeli su da više nitko ne osjeti strahote Verduna, Somme, užase općeg razaranja. Zbog toga je na poticaj američkoga predsjednika Wilsona godine 1920. u Genevi osnovano Društvo naroda.
Nade cijelog svijeta usmjerene su u međunarodnu organizaciju koja je čovječanstvu trebala osigurati trajni mir. Ona se temeljila na novoj koncepciji međunarodne politike zasnovane na uvjerenju da probleme treba rješavati pregovorima, a ne vojnim akcijama. Potpisnici dokumenta među obveze Društva, kojemu je sjedište u palači naroda u Genevi, stavili su i razoružanje u svjetskim razmjerima.
U prve tri godine broj zemalja članica povećao se na 54. Početak rada obećavao je uspjehe. Teškoće su iskrsnule već prigodom njemačko-francuskog spora oko Ruhra i ratnih operacija. Društvu naroda trebale su dvije godine da postigne sporazum između dviju država i razvojačenje rajnskoga područja što je bilo sadržano u ugovoru iz Locarna.
I dok je u Europi Društvo naroda kako-tako djelovalo, izvan Europe njegov je utjecaj bio neznatan. Japan se 1931. uopće nije obazirao na zahtjeve za napuštanje Mandžurije koju je okupirao. Naprotiv, povukao se iz članstva Društva. Četiri godine poslije trupe fašističke Italije ulaze u Etiopiju, a sankcije Društva naroda protiv Italije počele su se primjenjivati tek kada su Britanija i Francuska predložile rješenje koje je išlo na ruku okupatoru. Dolaskom Hitlera na vlast, u Njemačkoj se počela rušiti ionako krhka konstrukcija mira što ju je na starom kontinentu gradilo Društvo naroda. Otkazan je ugovor iz Locarna, Španjolska je postala poprištem strane intervencije i iskušavanja novih oružja. Posljednjih godina prije početka Drugoga svjetskog rata svjetska organizacija bila je gotovo potpuno neaktivna tako da nije poduzimala nikakve mjere ni protiv Hitlerova Anschlussa Austrije 1938. ni protiv napada na Čehoslovačku. Njezin je ugled tako pao da joj se napadnuta Poljska nije uopće obratila, a zapadne sile ušle su u rat na temelju svojih savezničkih obveza prema Poljskoj, a ne da bi ispunile obveze preuzete prigodom stupanja u organizaciju.
Rad Društva naroda tijekom rata potpuno je zamro, a formalno je likvidirano zaključkom skupštine članica 18. travnja 1946. Njegovu zadaću nastavili su s mnogo više uspjeha Ujedinjeni narodi.
