Osnovna škola "August Harambašić" Donji Miholjac

Razgovor s Tamarom Boroš, najboljom hrvatskom stolnotenisačicom svjetskih uspjeha

BUDITE VRIJEDNI,  RADITE MAKSIMALNO ŠTO IZABERETE U ŽIVOTU

    Budući da treniram stolni tenis, željela sam napraviti  intervju s nekim stolnotenisačem, a prilika mi se pružila kada sam bila ovih zimskih praznika u stolnoteniskom kampu u Zagrebu, u organizaciji HSTS-a. Susretala sam se s našim najboljim stolnotenisačima (Zoranom Primorcem, Andrejom Gaćinom, Tomislavom Pucarom…), no najdraži susret mi je bio sa svojim uzorom Tamarom Boroš. U vrijeme aktivnog bavljenja stolnim tenisom, jedina se mogla suprotstaviti općepoznatim Kineskinjama što je dokazivalo njeno 2. mjesto na svjetskoj rang-listi. Razgovarale smo u stankama između treninga o njezinom putu do uspjeha, odricanjima, žrtvama, ali i uspjesima – životu uspješne sportašice. 

                  Marta Jurčević i Zoran Primorac

Recite nam nešto malo o sebi, početku svog sportskog života.
Rođena sam u Senti,Vojvodini 19. prosinca 1977. U Hrvatsku sam s obitelji došla 1993. godine. Počela sam trenirati stolni tenis 1985. u Senti s 8 godina. 

Je li stolni tenis možda „obiteljska tradicija“ pa ste počeli trenirati?
Nitko u mojoj obitelji nikad nije trenirao stolni tenis. U Senti stolni tenis ima dugu tradiciju i moja najbolja prijateljica je trenirala.  Jedan dan otišla sam s njom vidjeti kako to izgleda. Od prvog trenutka sam se zaljubila u taj sport i već drugi dan i ja sam bila na treningu...i tako je ostalo sve do danas.

STOLNI TENIS – ŽIVOTNI POZIV
Jeste li ikada pomišljali da će Vam stolni tenis u budućnosti biti ujedno i posao, način života? 
Kad sam počela trenirati, naravno da nisam pomislila da ću jednog dana od toga živjeti,da će stolni tenis biti moj život. Jako sam voljela taj sport,voljela sam izazove i svaki put postavljala sam ispred sebe male ciljeve i ispunjavanje tih ciljeva me guralo naprijed. Korak po korak i tako sam došla dosta visoko. Bio mi je uvijek izazov vidjeti dokle mogu ići, koliko daleko mogu stići. I za ciljeve sam bila spremna jako mnogo i teško raditi. Živjela sam za to!

Kada ste se počeli baviti profesionalno stolnim tenisom, kako Vam je bilo uskladiti školovanje, učenje, treninge i natjecanja?
Osnovnu školu sam redovno završila, ali u srednju školu sam išla dopisno. Jednostavno bilo mi je jako teško uskladiti sve svoje obaveze, putovanja i treninge sa školom. Naravno, to ne znači da sam zapostavila školu jer smatram da je to najbitnije. Polagala sam ispite i to sve redovito, na vrijeme sam završila srednju školu. Poslije toga sam upisala Višu trenersku školu na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu koju sam i završila. Trenutno studiram Specijalistički stručni studij za trenere. 
Kako Vam je izgledao običan radni dan u tinejdžerskim godinama, a kako kad ste postali profesionalna igračica? 
Za vrijeme osnovne škole iskoristila sam prednosti malog grada da ne moram trošiti vrijeme na putovanja. Svugdje sam mogla stići za 10 minuta  biciklom. Moj običan radni dan je tada ovako izgledao:
6:30 – 7:15 - servis ( treniranje početnog udarca u meču, op.a.) 
7:30 – 13:00 - škola
14:00 – 15:30 - trening
18:00 – 20:30 - trening
Kasnije kad sam postala profesionalka, trenirala sam svaki dan dva puta. Obično je to bilo od 9:30 do12:30 i od 16:30 do 19:30.

Jeste li imali vremena družiti se s prijateljima i izlaziti van s njima?
Vrhunski sport iziskuje jako puno odricanja i žrtve. Meni nije bilo teško jer jako sam voljela trenirati, jako sam voljela taj sport i sve što ide uz to da bih napredovala. Nisam imala vremena za izlaske, ali nije mi to ni nedostajalo jer imala sam druge ciljeve u životu. Kad sam bila kod kuće ( mnogo sam putovala), onda sam se trudila naći vrijeme za kratka druženja s prijateljima, ali cijeli dan i raspored vremena bio mi je podređen treninzima.

SPORTSKI PLODOVI RADA
Koji su Vam najveći uspjesi?
Osvojila sam brončanu medalju u pojedinačnoj konkurenciji na Svjetskom prvenstvu 2003. godine. Bila sam tri puta europska prvakinja u parovima, imam srebrnu i brončanu medalju u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji na europskim prvenstvima. Bila sam druga na svjetskoj rang-listi.
Kako ste se osjećali kada ste postali jedna od najboljih stolnotenisačica u svijetu?
U tom trenutku nisam toga ni bila svjesna jer sam stalno samo gledala i trudila se kako mogu biti bolja, kako i gdje mogu još napredovati. Tada sam bila u nekom začaranom krugu gdje sam se najbolje osjećala. Sada, kada sam prestala igrati, naravno da sam sretna i ponosna na sebe, ali najbolji osjećaj mi pruža saznanje što znam da sam dala 100% od sebe.

Je li bilo trenutaka kada ste mislili odustati?
Naravno da ima gorkih trenutaka i teških poraza pa vruće glave znala sam i ja reći da ću prestati, ali zapravo to nikad nisam ozbiljno mislila. Uz veliku podršku svog trenera Nevena Cegnara, uvijek sam se uspjela izvući i biti još bolja nakon teških poraza.

Tko Vam je bio uzor od tadašnjih stolnotenisača?
Jako puno sam gledala stolni tenis i tada su Šveđani bili najbolji na svijetu. Strašno  sam voljela gledati Jana Ovea Waldnera. Po stilu od djevojaka svidjela mi se Nicole Struse iz Njemačke.
Jeste li imali ikakve ozljede koje su Vas sputavale u treniranju i igranju stolnog tenisa?
Jako puno sam radila fizičku pripremu i fizički bila sam jedna od najbolje pripremljenih igračica na svijetu. Zahvaljujući tome nikad nisam imala težu ozljedu.
Tko Vam je bio najveća podrška? Koliko je to važno?
Naravno, podrška obitelji je izuzetno bitna, bez toga se ne može. I podrška trenera. Ja sam imala sreće što sam imala jako motiviranog i vrijednog trenera svih 20 godina svoje profesionalne karijere, a to je Neven Cegnar. Bez njega ne bih uspjela sve ovo postići.
Kako ste se nosili s uspjesima/neuspjesima?
Po meni najbitnije je nakon uspjeha ne poletjeti, ostati na Zemlji i dalje vrijedno raditi, a nakon neuspjeha ne potonuti, nego izvući pouke i još jače raditi dalje.
Spomenuli ste svog trenera, koje su po Vašem mišljenju kvalitete dobrog trenera ?
Moje mišljenje da ambicioznost, motiviranost i cijelo vrijeme stjecanje novog znanja je jako bitno za trenera. I naravno psihološki pristup, da iz igrača zna izvući maksimum u odlučujućem trenutku.

           Marta Jurčević i Tamara Boroš

PRENOŠENJE ZNANJA MLADIMA
Možete li reći o promjenama u stolnom tenisu tijekom ovih godina, stolni tenis nekada i sada: ulaganje, mogućnosti, vrednovanje?
Sport općenito jako puno napreduje svih ovih godina, sve više novaca je u igri i sve više postaje business pa tako i u stolnom tenisu. Promijenila su se puno pravila u stolnom tenisu zadnjih 10-ak godina, kako bi usporili igru, kako bi bilo zanimljivije i bolje gledati. Mislim da u tome nisu skroz uspjeli jer još uvijek je ponekad teško pratiti taj sport ljudima koje baš i ne zanima...
Planirate li svoje znanje prenijeti i na druge stolnotenisače?
Radim kao trener u Werner Schlager akademiji u Schwechatu u Austriji. Trudim se svoje znanje prenijeti mladima i pokušati ih uputiti na pravi put za profesionalni sport.

Imate li hobije?
Nikad nisam imala puno slobodnog vremena, ali jako volim čitati i kad imam priliku ići u kazališta.

Kad biste imali mogućnost ponovnog biranja, biste li izabrali stolni tenis kao važnu životnu odrednicu? Zašto?
Da se ponovno rodim, opet bih izabrala isti sport i jednaki život. Obožavam sport i sve što ide uz to. Nauči te boriti se u životu i nikada se ne predati! Nauči te da nije bitno koliko puta padneš, već da svaki puta ustaneš i da ideš dalje...

Vaša poruka koju ste izvukli iz svog sportskog života….
Budite vrijedni, radite maksimalno što izaberete u životu. Najbolji je osjećaj kad navečer legneš i znaš da si i taj dan sve dala od sebe. Red, rad i disciplina!

Mentor: Zrinka Jurčević