Osnovna škola "August Harambašić" Donji Miholjac

Liturgija ove četvrte nedjelja došašća, koja tradicionalno pažnju usmjerava na muškarce i osobito očeve, kako to svjedoči naziv Očići i narodni običaji povezani s tim nazivom, naš pogled ipak ne usmjerava prema nekom muškarcu, kao što je to činila prošlih nedjelja stavljajući naglasak na Ivana Krstitelja i njegovo propovijedanje, nego prema jednoj ženi, ženi došašća, blaženoj Djevici Mariji. 

Sve nam govori kako je Božić blizu. Gradovi su ukrašeni, izlozi su puni božićnih darova, a mnogo toga se nabavlja, kupuje, sređuje. Sve je to radi toga što slavimo najradosniji blagdan – Božić, koji se duboko usadio u sve kršćanske narode, pa i naš hrvatski. Ali da bismo doživjeli cjelovito slavlje potrebno je da svoje srce skrušeno predamo volji Božjoj poput Marije. Ova četvrta nedjelja došašća nosi oznaku Marijina predanja volji Božjoj.

U teškim društvenim prilikama izrečeno je Božje obećanje da će on sam doći svom narodu. Vjera u Božje obećanje raspiruje nadu. Nada može biti maglovita jer ne znamo ni kada ni kako. Ali nada drži na životu - poruka je ove nedjelje, zadnje nedjelje pred blagdan Božića.

Posljednja nedjelja pred Božić u narodu se naziva OČIĆI. Na taj dan običaj je da očevi časte ukućane, a na poseban način djecu. Što su mogli darovati kada nisu puno ni imali. Provjerili su je li meso suho, ima li rakije. Odrasli su na dan Očića dobivali koju čašicu rakije, djeca su dobila koju krišku kobasice, pečenice ili slanine.