Osnovna škola "August Harambašić" Donji Miholjac

Razgovor s poznatim hrvatskim stolnotenisačem, predsjednikom HSTS-a Zoranom Primorcem

NAJVAŽNIJA JE LJUBAV PREMA SPORTU

    STK Vodovod Osijek posjetio je poznati stolnotenisač Zoran Primorac. Tijekom treninga  dogovorili smo razgovor, a razloga je mnogo: jedan je od triju stolnotenisača koji je bio na olimpijskim igrama sedam puta, proputovao je cijeli svijet, igrao u poznatim klubovima, osvojio brojne medalje, postao novi predsjednik HSTS-a.       

Kako ste počeli?

Počeo sam igrati sa sedam i po godina. Otac je radio u Bagatu u Zadru (tvornica šivaćih strojeva) sa stolnoteniskim trenerom pokojnim Barba Tomom Amižićem. Pozvao je djecu svojih prijatelja u dvoranu. Tata me odveo, bila je ljubav na prvi pogled. Trenirao sam prvi put u životu i ostao do kraja. U početku u dvorani vojarne u Zadru gdje je bilo puno djece i jako lijepo. Grad je kasnije izgradio dvoranu blizu tvornice, te smo imali dvoranu 24 sata dnevno.

Tko Vam je bio najveći uzor?

Šurbek i Stipančić su tada bili u vrhu svoje karijere. Šurbek je dolazio u Zadar i imao pokazne treninge. Sjećam se da nam je poklonio neke gume. Taj trenutak mi je ostao u sjećanju. Kasnije smo bili kolege u reprezentaciji i igrali parove na OI u Barceloni.

U koju ste srednju školu išli? 

U srednju strojarsku gimnaziju, najtežu, ali najbolju u Zadru. Prva dva razreda srednje škole bila su naporna jer sam tada bio reprezentativac, državni prvak i teško usklađivao svoje obaveze. Profesori su povremeno izlazili u susret. Nije bilo lako. Trebao sam zagrijati stolicu, no taj paralelni sportski i školski život naučio me da budem organiziran.

Jeste li imali podršku svojih bližnjih?  

Obitelj je iznimno važna u životu i u sportu. Nikada se nisu miješali u trenerski ili stručni dio, bili su uvijek uza me kad god je trebalo. Bez njihove podrške ne bih mogao napraviti ovakvu karijeru

USPJESI

Koji biste uspjeh izdvojili kao najdraži?

Hm, sigurno olimpijska medalja u Seulu 1988. srebrna u paru s Lupulescom. Kada osvojiš olimpijsku medalju, ulaziš u izabranu ekipu. Imao sam 19 godina, veličanstven osjećaj. Bio sam malo ljut jer smo izgubili finale. Kada je sve prošlo, mogu reći da je stvarno biti u finalu OI-ja i osvojiti srebro nešto neponovljivo. San je svakog sportaša biti bar jedanput na njima, sedam puta, vau! Mislim da nas je uspjelo samo tri sportaša iz stolnog tenisa.Tu su još Svjetski kup u Francuskoj bez izgubljenog seta, brončana medalja sa Svjetskog prvenstva u Göteborgu 1993. gdje sam imao stvarno veliku podršku hrvatskih navijača. Imam lijepih pobjeda.

foto: Z.P.

Kako Vam je uspijevalo održati kvalitetu igre? 

Ljubav prema sportu je zapravo najvažnija. Nikakav novac te ne može motivirati. Želja za natjecanjem, ljubav prema sportu je nešto što te definira i smatram da je to najvažnije za svakog sportaša ako želi biti dugovječan, stvarno napraviti rezultate. Jurnjava za novcem nema veze s ljubavlju prema sportu kojim se baviš. Što će te dalje vući ako osvojiš novac? Sportski motivi, nemjerljiva su motivacija. 

Zbog kojeg se poraza grizete?

Uh, u Barceloni protiv Korejca u osmini finala na OI-ma. Stvarno mi je žao što nisam tada došao do medalje. Ne treba žaliti za propuštenim prilikama, treba gledati pozitivno – što si osvojio, a ne što si izgubio. 

Kako ste gledali na protivnike?

Kad sam imao dobar ždrijeb, postizao sam lošije rezultate. Protiv slabijih protivnika igraš opuštenije, ako imaju svoj dan, vrlo lako izgubiš. Međutim, kada igraš protiv težih, onda daješ sve od sebe. Koncentriraš se samo na igru. Nema kalkulacija. Dok igraš, trebaš samo razmišljati o trenutnom meču, a ne što je bilo prije i što će biti poslije. Igraš poen za poen. 

TRENINZI

Što je za Vas dobar trening?

Igrao sam u raznim klubovima Europe i Azije. Najveći dojam na mene je ostavilo igranje u Belgiji. Atmosfera je bila poticajna. Shvatio sam da možeš biti najbolji bilo da si iz Belgije ili Hrvatske. Imali smo dvoranu za sebe, uvjeti odlični. Bez obzira gdje trenirali i igrali, najbitnija je atmosfera u dvorani da se osjeća u zraku želja za napretkom i kvalitetom. 

Možete li izdvojiti svog najvažnijeg trenera?

Teško je izdvojiti, Barba Toma Amižić koji me naučio osnovama stolnog tenisa i ugradio ljubav, njegov sin Mario trenirao do šesnaeste godine i naučio odgovornosti prema treningu. Dubravko Škorić u Belgiji, Zvonimir Kornić koji mi dao dodatni poriv da nastavim trenirati i plasiram se na još koju olimpijadu. Mnogo je trenera koji su utjecali. Važni su kondicijski i mentalnih trener, bez njih bi teško bilo postići sve ovo što sam uspio. 

Imate li neki potez koji smatrate svojim tajnim oružjem?

Nisam imao neke rupe u igri. Možda je servis bio najslabiji, ali ne jako loš. Ako moram baš izdvojiti, onda bi bio prepoznatljivi bekend spin. 

Kako ste se uspijevali podignuti u teškim trenutcima?

Znaš, kad što voliš, kad ti je to najljepše u životu i živiš za to, lakše je nositi se s problemima, usponima i padovima, posebno padovima. Stolni tenis je individualni sport, nemaš svoju ekipu kojoj se možeš malo požaliti, isplakati, sam si. Iz lošeg turnira izvučeš pouku i nastaviš dalje, nema mnogo vremena za kukanje. 

foto: Z.P.

ODMAK OD KARIJERE

U studenom 2022. godine postali ste novi predsjednik HSTS-a. Planovi?

Smatram da Kad sam počeo igrati stolni tenis u Zadru, Red je da mu nešto vratim. Imao sam odgovornost prema svom sportu dok sam igrao, a sad ću je imati kao predsjednik. HSTS treba biti  prostor za sve sportaše koji žele ostvariti svoje sportske želje, bitno je da stolni tenis bude popularan među djecom, da ga zavole i aktivno igraju.

Da niste stolnotenisač, čime biste se bavili u životu?

Hm,  možda bih bio tenisač. To je sport koji mi je drag. U obitelji su svi ferovci -  matematičari, informatičari, možda bih krenuo tim smjerom. Ipak, opet bih izabrao isto. Naravno, da mi je ova glava, bio bih puno pametniji, ne bih radio neke greške koje sam radio za vrijeme svoje karijere. 

Što biste promijenili da se možete vratiti u prošlost?

Sportski bih se vratio u 1987. kad smo igrali finale Svjetskog prvenstvu New Delhiju protiv Kineza od kojih smo izgubili finale OI u Seulu. Na 20:19 za nas sam odigrao mekano bekend, a ne onako kako to znam i izgubili smo.

Pratite li druge sportove?

Pratim tenis, golf, nogomet i Vatrene, kao Zadranin volim košarku, rado gledam atletiku, gimnastiku, plivanje. 

Na koji način stolni tenis može naučiti osobu o životu? 

Sport je ogledalo osobe, ogledalo tvoje osobnosti i daje ti neke smjernice, oblikuje te. Primjer mojeg sina koji se bavio tenisom. Bio je dobar u svojim kadetskim danima, u vrhu Hrvatske , ipak je otišao na studij. Njemu je dao upornost i izdržljivost. Sport ti daje do znanja da ništa ne možeš bez truda, da ne postoji prečica, za sve se moraš pomučiti. 

Postoji li recept za kvalitetnog stolnotenisača?

Stolni tenis je jedna predivna igra koja iziskuje jako mnogo. Trebaš mnogo trenirati, imati čvrstu glavu, talent, osjećaj za lopticu, biti izdržljiv. Slušati svoje trenere i uvijek njegovati sportski duh.

HANA ČMELAK, 7. B

Hana Čmelak i Zoran Primorac

foto: V.Č.