Pano za Dan grada Donjeg Miholjca i nebeskog zaštitnika grada i župne crkve sv. Mihaela Arkanđela sadrži slike samog sv. Mihaela (oltara slika), sliku grada D. Miholjca iz prošlosti s pojedinim detaljima i današnjeg Miholjca te slika unutrašnjosti crkve posvećene sv. Mihaelu Arkanđelu te našeg dvorca grofa Mailatha. Povijesni zapisi govore nam o sv. Mihaelu Arkanđelu, župi, crkvi koja je posvećena i nosi ime sv. Mihael te gradu D. Miholjcu gotovo tisućljeću postojanja našega grada i crkve (koja se spominje 4. lipnja 1057. koja nosi ime nebeskog zaštitnika sv. Mihaela) koje obilježavamo 29.9. kao Dan grada. Prvi zapisi o D. Miholjcu datiraju iz 1057.g., točnije 4. lipnja 1057. za vrijeme kralja Andrije I. koji je utemeljio crkvu i stalnog svećenika. Evo i kratkog povijesnog izvješća.
Župna crkva sv. Mihaela Arkanđela prema kojoj je i mjesto dobilo ime D. Miholjac spominje se još 4. lipnja 1057.g. kada je ugarski palahin Rado za vrijeme kralja Andrije I. utemeljio crkvu i stalnog svećenika u njoj, a spominju se svećenici Lovro i Toma. Župna crkva je sagrađena u srednjem vijeku i gotička je građevina koja je poslije barokizirana, posvećena je sv. Mihaelu, jednobrodna je crkva s ravnim stropom, ali s bačvasto profiliranim svodom u svetištu i zaobljenim svetištem u kojemu je slika (božićni motiv) Isusovo rođenje, a okolo su 4 medaljona s 4 Evanđelista - Matej, Marko, Luka i Ivan. Crkva je 32m dugačka, a lađa širine 13m, visoka je 7,4m. Visina zvonika je 36m do lukova, a ukupno 45m, ima i sakristiju, a registrirano je kao spomenik kulture u Osijeku. Na stropu lađe je slika Isusov govor na gori. Crkva nema nikakvih sv. relikvija već samo potpuni oprost 29.rujna na blagdan sv. Mihaela. U zapisima iz prošlosti crkva se mijenjala, imala je 4 oltara, glavni koji je posvećen sv. Mihaelu, a sa strana su bila dva, jedan posvećen Blaženoj Djevici Mariji te drugi Presvetom Križu, a četvrti je kod sv. Antuna koji je bio u čast 14 Mučenika, propovjedaonica je bila kao balkon kod krstionice, a ulazilo se iz sakristije. 1804.g. izgrađen je novi kor (pjevalište), zidan, koji leži na 2 masivno kamena stupa, na jednom se nalazi kip sv. Nikole Tavelića, a na drugom kip blaženog Alojzije Stepinca. Nekada se s desne strane ulazilo na kor, a s lijeve bila kapela Božjega groba. Crkva ima toranj u kojemu su 4 zvona, prvo najveće ima 715,5 kg i posvećen je sv. Mihaelu, drugo je 34,9kg posvećen BDM, treće teško 213kg posvećeno sv. Antunu, a četvrto je teško 100kg, a posvećeno je sv. Petru i Pavlu i 1991. su elektrificirana, a stari sat zamijenjen je novim. 1996.g. Crkva je obnovljena i ima sadašnji oblik tako da su uklonjeni stogodošnji plakari i provedena drenaža oko crkve i kanalizacija za odvodnju površinskih voda, uređeni su nogostupi i zelene površine te vanjska rasvjeta. Glavni oltar - barokno klasicistički stil obojen je crno-sivom mramorizacijom u imitiranju mramora s pozlaćenim detaljima korintskih kapitela na stupovima retabla i tabernakula. Oltarna slika sv. Mihaela uokvirena je u profilirani okvir polukružnog završetka i rad je bečke slikarice Marije Schafhun. Orgulje na koru s kućištem barokno klasicističkih stilskih odlika postavljene su 1852.g. s 10 registara prikladne za crkvene potrebe darovao je 1805.g. barun Josip Prandau. Prozor su vitraji-jednostavna ornamentika dijamentarno postavljena.
Uz čestitke za Dan grada D. Miholjca i imendan nebeskog zaštitnika našega grada sv. Mihaela i župe pano su izradili učenici naše škole na izvannastavnoj aktivnosti uz pomoć učitelja Jasmine Matošević i Marka Mikića.
Živio nam u miru i veselju pod zaštitom sv. Mihaela naš voljeni grad D. Miholjac.
