Antun Mihanović rođen je u Zagrebu 10. lipnja 1796.
Studirao je pravo u Beču u doba nacionalnih pokreta u Europi (u prvoj polovici 19. stoljeća ).
Neprolaznu slavu stekao pjesmom "Horvatska domovina" koja je krajem 19. stoljeća postala hrvatska himna. Pjesma je prvi put objavljena 1835. u desetom broju Gajeve "Danice". "Horvatsku domovinu" ili prema prvom stihu "Lijepu našu" uglazbio je Vinkovčanin Josip Runjanin, a prvi put javno je izvedena 1861. Kao nacionalna himna prihvaćena je 1891.
Antun Mihanović je autor i nevelike, ali važne knjižice "Reč domovine o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku" koju je objavio u Beču 1815. U ovom djelu je iznio ideje iz kojih se kasnije razvio i program Hrvatskog narodnog preporoda Ljudevita Gaja i ostalih iliraca.
Po naobrazbi je bio pravnik. Službovao je kao vojni sudac, a nakon prelaska u diplomaciju kao austrijski konzul u Beogradu, Solunu, Smirni, Carigradu i Bukureštu. Umirovljen je 1858. kao ministarski savjetnik i od tada je do smrti živio u Novim Dvorima.
Umro je 14. studenoga 1861. u Novim Dvorima nedaleko od Klanjca
